Ortopedija „a la carte“ koja se provodi u našoj Bolnici je koncept individualizirane medicine kod koje je opcija operacijskog liječenja skrojena prema specifičnim potrebama svakog pojedinog pacijenta. Ovakav pristup se temelji na visoko stručnom i iskusnom timu liječnika koji je u stanju prepoznati potrebu pacijenta u skladu s njegovim životnim stilom i očekivanjima. Nakon definiranja cilja liječenja ortoped ordinira određenu dijagnostičku pretragu kako bi se bolje planirao zahvat. Nakon provedene sofisticirane dijagnostike ortoped se odlučuje za operacijsko liječenje koje je vrlo detaljno prilagođeno pacijentu.

Kod ovakvog pristupa pacijent može bolje izraziti svoje potrebe i mora manje biti u strahu od unificiranog pristupa liječnika. Pacijent može očekivati da nakon liječenja može nastaviti sa aktivnostima i vrstom života na razini koju je imao prije ozljede ili bolesti.

U našoj bolnici tako je moguće napraviti gotovo sve dijagnostičke i terapeutske zahvate vezane uz bolesti koštanog i mišićnog sustava. Tako npr. moguće je obaviti zamjenu bolesnih zglobova koljena, kuka i ramena. Naravno, sam odabir operacije ovisi o stupnju degenerativnih promjena. Naši ortopedi u svom radu koriste najmodernije materijale i implantate, od svijetskih proizvođača, kao što su Arthrex, Johonson & Johonson, i dr., te su educirani za lijčenje svih oblika sportskih ozljeda, posebice artroskopskim zahvatima na zglobovima koljena, kuka, ramena, gležnja i lakta. Uz ove zahvate timovi naših liječnika rade korekcije deformacija stopala (npr. vrlo čestih koštanih deformiteta kod žena – haluksa valgusa ili čuklja), uz upotrebu najmodernijih instrumenata i implantata.

Liječenje sportskih ozljeda sustava za kretanje, posebice profesionalnih igrača je veliki izazov za svakog liječnika i njegov tim. Veliki broj vrhunskih sportaša uspješno je operiran i rehabilitiran u Sv. Katarini. Bolnica Sv. Katarina jedna je od rijetkih bolnica koja ima jednodnevnu kirurgiju – pacijent se zaprima ujutro na dan operacije te istoga dana, nakon operativnog zahvata ide kući. Uvođenjem vlastitog transfuzijskog protokola u kliničku praksu uspjeli smo svesti davanje tuđe krvi na samo 5% kod ugradnje proteza kuka i koljena. Primjenom različitih tehnika regionalne anestezije smanjujemo poslijeoperacijsku bol i olakšavamo rehabilitaciju.

Sve navedeno je prepoznato u inozemstvu i u našoj bolnici se liječe pacijenti iz SAD-a, Kanade, Irske, Francuske, Iraka, Libije, Slovenije, Njemačke itd., čime snažno pozicioniramo ne samo našu bolnicu već i hrvatsko zdravstvo.

Bolnica je centar izvrsnosti za sportsku medicinu, u njoj se liječilo niz vrhunskih hrvatskih sportaša iz gotovo svih sportova.

Sportaši koji su liječeni u Specijalnoj bolnici Sv. Katarini su Garry Kasparov, bivši svjetski šahovski prvak, Marin Čilić ( pobjednik US Open-a 2014 ), Gordan Giriček (NBA igrač: Memphis Grizzlies, Orlando Magic, Utal Jazz), Bojan Bogdanović (NBA igrač: Brooklyn Nets), Mario Mandžukić (nogometač Juventusa i hrvatske nogometne reprezentacije), Luka Modrić (nogometaš Real Madrida, i hrvatske nogometne reprezentacije), Ivan Rakitić (nogometaš Barcelone i hrvatske nogometne reprezentacije), Ivica Olić (nogometaš Wolfsburga i hrvatske nogometne reprezentacije), Vedran Ćorluka (nogometaš Lokomotive iz Moskve i hrvatske nogometne reprezentacije), Ivica and Janica Kostelić (četverostruki osvjajači olimpijske zlatne medalje), Blanka Vlašić (svjetska prvakinja u skoku u vis-zatvoreno dvoransko takmičenje), Niko Kranjčar (nogometaš Queens Park Rangers-a), Ivano Balić (jedan od najboljih rukometaša svih vremena), Mirko Filipović (K-1 World Champion) i mnogi drugi.

Bolnica je službena zdravstvena ustanova hrvatske nogometne reprezentacije, hrvatskog olimpijskog odbora, hrvatskog teakwando saveza, te nekoliko velikih hrvatskih sportskih klubova: NK Hajduka, GNK Dinama, RNK Splita, NK Slavena Belupo, NK Lokomotiva, NK Rijeka, NK Istra 1921, RK Podravka, KHL Medveščak, a liječnici ove zdravstvene ustanove su voditelji ili članovi medicinskih timova Hrvatskog olimpijskog odbora, i niza sportskih saveza.

Artroskopija koljena je minimalno invazivni kriruški zahvat kojim se vrši dijagnostika i operativno liječenje koljena. Za razliku od klasičnog operacijskog zahvata i velikog reza, oštećenje i trauma okolnog tkiva kod artroskopskih zahvata su minimalni pa je i oporavak puno brži i kvalitetniji. Artroskopski zahvat vrši se najčešće u lokalnoj i/ili spinalnoj anesteziji, a pacijent odlazi kući isti dan nakon operacije.

Najčešće indikacije odnosno kandidati za operaciju

• Puknuće(rupture) meniska

• Odlomljeni hrskavični ili hrskavično-koštani fragmenti

• Oštećenja zglobne hrskavice

• Upala sinovijalne membrane

• Nestabilnost patele

• Ruptura prednjih/stražnjih ligamenata koljena

Artroskopija koljena je vrsta minimalno invazivnog kirurškog zahvata kojim se mogu izvesti najrazličitiji zahvati u području koljena. Da bi se izvela artroskopija koljena, ortoped će koljeno napuni sterilnom fiziološkom otopinom zbog čega će se zglobna kapsula restezati i omogućiti mu pregled koljenih struktura. Artroskopija se vrši pomoću artroskopa, posebne vrste endoskopa ( male kamere) s kojim se ulazi u unutrašnjost zgloba kroz mali kirurški rez te se na video ekranu vidi sama unutrašnjost zgloba sa svojim oštećenjima i bolestima. Uz dodatne male rezove se mogu uvesti posebni artroskopski kirurški instrumenti te se vršiti operacijsko liječenje bez potrebe za velikim rezovima i posljedičnim oštećenjima okolnih struktura.

Ugradnja umjetnog kuka (totalne endoproteze kuka) jedna je od najčešćih i najuspješnijih operacija moderne ortopedije. Moderna tehnologija izrade endoproteze, kvalitetni biomaterijali i napredna operativna tehnika omogućavaju brz postoperativni oporavak i potpuni nestanak boli prisutne prije operacije. Među najčešćim razlozima za ugradnju totalne endoproteze kuka su artroza, reumatske bolesti, avaskularna nekroza glave bedrene kosti, prijelom vrata bedrene kosti te posljedice takvoga prijeloma (posttraumatska artroza ili stvaranje lažnog zgloba - pseudartroza vrata bedrene kosti). Odabir proteze iznimno je bitan za krajni rezultat i dugotrajnost proteze, ona se bira individualno, prema potrebama pacijenta, životnoj dobi, spolu, aktivnostima te anatomskoj građi kuka. Za dugotrajnost proteze najvažniji je odabir noseće površine proteze kuka pri čemu se najmanje troše keramičke noseće površine, što povećava trajanje proteze. Iz tog razloga, za sve ljude mlađe životne dobi preporuča se ugradnja proteze sa keramičkim nosećim površinama. Trajnost suvremenih proteza trebala bi biti dulja od 15 godina.

Totalne endoproteze kuka dijelimo na bescementne i cementne. Bescementne endoproteze zahvaljujući posebenoj tehnologiji izrade oponašaju površinu kosti (imaju hrapavu površinu), što omogućava urastanje kosti u endoprotezu. Kod cementnih endoproteza koristi se posebni medicinski cement koji popunjava prostor između kosti i površine endoproteze. Bescementne endoproteze ugrađuju se mlađim pacijentima s dobrom kvalitetom kosti koja će urasti u endoprotezu i ostvariti čvrstoću. Ovaj tip endoproteze ugrađujemo kod većine naših pacijenata. Kod starijih pacijenata i pacijenata s neadekvatnom kvalitetom kosti (najčešće osteoporoza) ugrađujemo cementni tip endoproteze. Potrebno je naglasiti da su i bescementna i cementna endoproteza kuka podjednake kvalitete i trajnosti.

pregledima te dijagnostičkim ili laboratorijskim pretragama.

Tijek operativnog zahvata

Totalna endoproteza kuka (TEP) predstavlja potpunu zamjenu oba zglobna tijela, čašice zdjelice i glave natkoljenične kosti. Nakon odstranjenja glave i dijela vrata natkoljenične kosti, te čišćenja čašice zdjelice, oba zglobna tijela se nadomjeste umecima (implantatima) i na taj način nastaje novi zglob kuka. Operacijski zahvat započinje presijecanjem kože i potkožnog tkiva sa strane kuka. Nakon presijecanja i razmicanja mekotkivnih struktura, dolazimo do zglobne čahure kuka, ovisno o kirurškom pristupu. Slijedi otvaranje zgloba – artrotomija, te iščašenje glave bedrene kosti iz čašice zdjelice. Pod odgovarajućim kutem izvrši se osteotomija (presjecanje vrata bedrene kosti), kako bi se moglo obraditi ležište za bedrenu komponentu umjetnog zgloba. Oštećena zglobna ploha čašice zdjelice obradi se uz pomoć specijalnog instrumentarija, kako bi mogli ugraditi čašicu umjetnog zgloba. Isto tako, obradi se i femoralni (natkoljenični) dio. Nakon što se privremeno postave oba probna dijela umjetnog zgloba kuka, učini se kontrola sukladnosti zglobnih tijela, mjerenje opsega kretnji i dužine ekstremiteta te ispitivanja stabilnosti umjetnog zgloba. Ukoliko sve pobrojano zadovoljava stroge stručne kriterije, ugrađuju se originalni dijelovi. Slijedi zatvaranje operacijskog polja po slojevima resorptivnim šavovima, uz postavljanje jedne cjevčice – drena za kontrolu poslijeoperacijskog krvarenja. Koža se zatvara intrakutanim resorptivnim šavovima, pojedinačnim neresorptivnim šavovima ili se postave metalne kopčice. Operacija završava stavljanjem sterilnog prijevoja na ranu, a preko cijele noge namota se elastičan zavoj. Na kraju, napravi se i radiološko snimanje da se potvrdi dobar položaj komponenti ugrađene endoproteze.

Osteoartritis ili artroza upalna je bolest zglobova koja nastaje kao rezultat međudjelovanja mehaničkih i bioloških zbivanja. S njenim razvojem javljaju se degenerativne promjene na zglobnoj hrskavici, koje onda uzrokuju patološke promjene i na ostalim dijelovima zgloba, a sve to na kraju dovodi do bolova i oštećenja funkcije zgloba. Indikacije za ugradnju endoproteze koljena su tzv. primarni osteoartritis tj. artroza koljena nepoznat etiologije te još učestalije sekundarni osteoartritis koji je determiniran otklonom fiziološke osovine, posttraumatskim stanjima, sistemskim bolestima poput reumatiodnog artritisa. Kod početnog stupnja artroze, primjenjuje se konzervativno liječenje koje obuhvaća fizikalnu terapiju, smanjenje tjelesne težine, protuupalne blokade u zglob i primjenu analgetika. Kod uznapredovale artroze kod koje je došlo do potpunog oštećenja hrskavice svih dijelova zgloba, potrebno je učiniti zamjenu zglobnih ploha odnosno ugraditi endoprotezu. Na taj način, bol nestaje, a pacijent ponovno dobiva punu pokretljivost zgloba. Vrsta implantata koja se ugrađuje pojedinom bolesniku ovisi o životnoj dobi osobe, svakodnevnim aktivnostima, uzroku oštećenja zgloba, deformaciji zgloba, koštanoj masi i slično. U pravilu, što je osoba mlađa nastoji se ugraditi implantat koji će sačuvati koštanu masu za eventualnu reviziju u budućnosti. U svom radu koristimo najmodernije materijale i implantate, od svjetskih proizvođača. Osim toga, u našoj Bolnici sukladno međunarodnim standardima svaki pacijent po ugradnji endoproteze dobije tzv.“putovnicu za protezu” (Orthopeadic indentity card) kojom se potvrđuje kvaliteta, vrsta i veličina ugrađene endoproteze.

Tijek operativnog zahvata

Ugradnja totalne endoproteze koljena podrazumjeva kompletnu zamjenu zglobnih ploha femura i tibije sa titanijskim materijalom. Treba imati na umu da se odstranjuje samo površnih nekoliko mm kosti a ne sam zglob kako se to ponekad misli. Veći dio ostaje očuvan te se to se odnosi na kolateralne ligamente, najčešće i stražnje ukrižene sveze, cijelu zglobnu čahuru, sve tetive i svi mišiće.

Degenerativne promjene, odnosno propadanje hrskavice koljena uzrok su gubitka funkcije i bolova. Navedene tegobe zahvaćaju široke skupine bolesnika. Mogu biti genetski uvjetovani, posljedica traume, infekcije, sistemskih bolesti. Konačno rješenje je ugradnja endoproteze koljena (potpune ili djelomične) Parcijalne ili djelomične endoproteze mogu biti ugrađene u sva tri odjeljka koljena: medijalni( unutarnji), središnji (patelofemoralni ) i lateralni ili vanjski dio koljena. Dugo vremena potpune endoproteze koljenskog zgloba su prevladavale u skoro 100% slučajeva. Uzrok tome je i činjenica da su indikacije za ugradnju parcijalnih ( djelomičnih) endoproteza bile jako uske tj. trebalo je zadovoljiti puno kriterija da bi se moglo ugraditi parcijalnu endoprotezu koljena. Nakon pocetka upotrebe djelomične endoproteze Oxford (Oxford Partial Knee) nastaju "revolucionarne" promjene u pristupu i liječenju bolesnika sa osteoartritisom koljena.

Udio bolesnika kojima se može ugraditi parcijalna endoproteza penje se i preko 50%:

  1. Povećana tjelesna težina nije više kontraindikacija.
  2. Endoproteza je pogodna i za bolesnike povećanog operativnog rizika jer je postotak infekcija manji za 50% !
  3. Gubitak krvi je također upola manji i kraći je boravak u bolnici.
  4. Dozvoljeno je puno opterećenje, u većini slučajeva, odmah nakon zahvata i bolesnici imaju značajno veći opseg pokreta nego kod potpune endoproteze koljena.
  5. Danas bolesnici žele, i zahtjevaju, povratak aktivnom načinu života tj. sportu!

„Oxford“ parcijalna proteza dozvoljava puno veće opterećenje nego potpune endoproteze koljena tako igranje tenisa, trčanje i slične aktivnosti , u najvećem broju slučajeva, nisu više zabranjene! To je moguće zato što dizajn endoproteze i mobilni polietilenski( plastični) dio koljena puno bolje imitiraju biomehaniku koljena nego kod potpunih endoproteza ili parcijalnih endoproteza sa fiksnim polietilenskim dijelom.

Oxford Partial Knee je endoproteza koja se ugradjuje vise od 40 godina i radi se o vrsti parcijalne endoproteze koljena koja je u svijetu najčešće ugrađivana, a Specijalna Bolnica Sveta Katarina je prva ustanova u Hrvatskoj koja je uvela ugradnju te vrste endoproteze u rutinsku upotrebu u cilju pružanja bolje usluge svojim pacijentima!

Da bi se ovakva vrsta endoproteze mogla ugraditi, moraju biti zadovoljeni određeni kriteriji: ligamentarni aparat mora biti očuvan, ugrađuje se kod bolesnika sa anteromedijalnim artritisom ( kad je oštećen "unutarnji" ili medijalni dio koljena), ostatak koljena mora biti dovoljno očuvan jer je cilj da ugradnja djelomične endoproteze bude konačno a ne samo privremeno rješenje, ne smije se ugraditi kod bolesnika s sistemskim bolestima koje zahvaćaju zglobove.

Rameni zglob je zbog svoje anatomije najpokretljiviji ali istovremeno i najnestabilniji zglob u ljudskom tijelu. Osobito je ranjiv kod aktivnosti ruke iznad glave zbog velikog opterećenja na njegov stabilizirajući mehanizam koji čine statički stabilizatori (ligamentarno-labralni kompleks) i dinamički stabilizatori (mišići rotatorne manšete).

Sindrom sraza ramena ili impingement sindrom, naziv je za bolno stanje kod kojeg dolazi do oštećenja i upale tetiva rotatorne manšete te subakromijalne burse.

Sindrom sraza ramena dijeli se na 3 stadija:

  1. Upala, pojava boli i otoka rotatorne manšete
  2. Razvoj tendinitisa (upala tetive) i burzitisa (upala burse)
  3. Oštećenja tetive rotatorne manžete (puknuće tetive).

Uzrok nastanka problema jest suženje prostora između akromiona i nadlaktične kosti, bilo da se radi o anatomskoj varijaciji, o deformitetu ili oštećenju koji uzrokuju suženje. U nekih osoba akromion može imati blaže zaobljen oblik ili završavati s izbočenjem prema tetivama rotatorne manžete. Prilikom određenih kretnji, tetive rotatorne manžete mogu biti pritisnute između akromiona i glave nadlaktične kosti. Najčešći su uzrok kretnje koje se učestalo ponavljaju, npr. kretnje koje uključuju podizanje ruke iznad razine ramena. Često se javlja kod sportaša u sportovima koji podrazumijevaju učestala bacanja i zamahivanja rukom iznad ramena (plivanje, tenis, košarka, odbojka, gimnastika, …).

Kod sindroma sraza dolazi do pojave boli u ramenu (sa stražnje strane vrha ramena), bol se javlja prilikom podizanja ruke iznad razine ramena, česta je noću uz nemogućnost spavanja na bolesnoj strani. Često dolazi do ograničenja opsega kretnji u ramenu.

U početku nastaje upala koju je moguće liječiti analgeticima i fizikalnom terapijom. Kasnije dolazi do degeneracije te djelomične ili potpune rupture tetive.

Dijagnostika

Dijagnoza subakromijalnog sindroma sraza postavlja se na temelju anamneze, kliničkog pregleda te radiološke obrade. U pojedinim slučajevima navedena dijagnoza može se sa velikom vjerojatnošću potvrditi već na osnovi učinjenih rtg. snimaka. Dijagnostički ultrazvuk ramena vrlo je korisna metoda u obradi bolesnika. Izljev u subakromijalnu burzu te rupture rotatorne manžete vrlo pouzdano se mogu utvrditi ultrazvukom. Za većinu ozljeda i drugih bolnih stanja ramena, pa tako i za subakromijalni suindrom sraza, MR je svakako najpouzdanija i najkorisnija dijagnostička pretraga.

Liječenje

U akutnoj fazi bolesnici dobro reagiraju na konzervativno liječenje koje se sastoji od nesteroidnih protuupalnih lijekova, izbjegavanja rada sa rukom iznad razine ramena te vježbi istezanja.

Ukoliko tegobe traju više od 6 mjeseci (uz provedenu fizikalnu terapiju i liječenje nesteroidnim protuupalnim lijekovima) izvodi se operacijski zahvat – artroskopska akromioplastika ili subakromijalna dekompresija. Preoperativna priprema započinje u razgovoru s liječnikom naše bolnice. Nakon što bolesnik donose odluku o operacijskom zahvatu, dogovara se termin operacije te bolesnik dobiva sve potrebne informacije potrebne za kvalitetnu preoperativnu pripremu.

Subakromijalna dekompresija je operacija kod koje kameru uvodimo u prostor izvan zgloba, iznad tetiva rotatorne manžete, a ispod akromiona. Prethodno se uvijek pregleda i sam zglob ramena. Ovom operacijom se kroz dvije do tri rupice izbrusi višak kosti akromiona i na taj način oslobodi više prostora za tetivu.

Hallux valgus deformacija palca stopala najčešća je deformacija na stopalu, a vjerojatno je i općenito najčešća deformacija mišićno-koštanog sustava današnjeg čovjeka. Radi se o iskrivljenju palca stopala u stranu, s ušiljenjem prednjeg dijela stopala i stvaranjem bolne koštane izbočine na unutarnjoj strani korijena palca. Hallux valgus devet puta češće se javlja u žena u odnosu na muškarce, započinje u adolescentnoj dobi te progredira neadekvatnim uvjetima pri nošenju obuće. Najčešće su smetnje u dobi 50-70 godina, a vrlo često javljaju se obostrano.

Kliničkom slikom dominira bol zbog pritiska obuće na pseudegzostozu, te posljedične upale burze koja se javlja uslijed te iritacije. Također, bolesnici se žale na bolove u području metatarzusa (transfer metatarzalgija), a kod uznapredovalih slučajeva dolazi i do sekundarne deformacije ostalih prstiju, odnosno sekundarnih degenerativnih promjena u srednjem dijelu stopala.

Kriteriji za izvođenje operativnog zahvata

  • bol prilikom hodanja i nošenja obuće koja utječe na obavljanje svakodnevnih aktivnosti
  • kronična oteklina ili upala koja se ne smanjuje uslijed odmora ili uzimanja lijekova
  • zaokretanje zgloba palca te popratne deformacije drugih prstiju (odizanje drugog prsta i sl.)
  • ukočeni prsti – ne mogu se saviti ni ispružiti
  • konstantna bol koja ne prestaje ni uz pomoć protuupalnih lijekova
  • počeli ste nositi odgovarajuću obuću, a bol je i dalje prisutna

Preoperativna priprema

Započinje u razgovoru s liječnikom naše bolnice kada pacijent donose odluku o operacijskom zahvatu, usaglašava termin operacije te dobiva sve potrebne podatke potrebne za kvalitetnu preoperativnu pripremu.

Predhodno je potrebno napraviti rendgenski snimak stopala u stojećem stavu pod opterećenjem u dorzoplantarnom smjeru i profilu.

Pacijent ispunjava „Upitnik prije anestezije“ u koji upisuje podatke o dosadašnjem zdravstvenom stanju, mogućim alergijama i lijekovima koje eventualno uzima.

Tijek operativnog zahvata

Radiološkim prikazom stopala mjeri se kut deformacije palca i kut otklona palca u odnosu na prvu metatarzalnu kost, usmjerenje zglobne plohe prve metatarzalne kosti, analizira se stupanj artroze i stupanj nepodudarnosti zglobnih tijela palca te odnos prema okolnim kostima. Mjerenja kuteva važna su u procjeni stupnja deformacije te u donošenju odluke o vrsti operacijskog zahvata. Operacijskim liječenjem valgusa palca stopala nastoji se korigirati položaj palca te ukloniti bolnu izbočinu s unutarnje strane palca i provesti balans mekih tkiva stopala. Tako treba formirati gibljiv, čvrst bazalni zglob palca koji može nositi opterećenje i obavljati svoju funkciju u stajanju i hodu. Ovisno o stupnju deformacije, dobi pacijenta i stanju bazalnog zgloba palca, mogu se izvesti zahvati na mekom tkivu stopala, na prvoj metatarzalnoj kosti, na kosti palca ili kombinacija ovih zahvata. Za blaže deformacija danas se najčešće koristi tzv. chevron osteotomija, a kod uznapredovalih deformacija najčešće koristimo tzv. scarf osteotomiju.

Započinje u razgovoru s liječnikom naše bolnice kada pacijent donose odluku o operacijskom zahvatu, usaglašava termin operacije te dobiva sve potrebne podatke potrebne za kvalitetnu preoperativnu pripremu.

Ovisno o vrsti operativnog zahvata, pacijent dobiva upute o potrebnim laboratorijskim i dijagnostičkim pretragama koje nužno mora obaviti prije predviđenog operacijskog zahvata, a koji ne smiju biti stariji od 30 dana.

Pacijent ispunjava „Upitnik prije anestezije“ u koji upisuje podatke o dosadašnjem zdravstvenom stanju, mogućim alergijama i lijekovima koje eventualno uzima. Na osnovi tih podataka liječnik anesteziolog donosi odluku o eventualno potrebnim dodatnim specijalističkim pregledima te dijagnostičkim ili laboratorijskim pretragama.

Nakon operacije slijedi oporavak na našem Odjelu za ortopediju. U našoj bolnici posebnu pažnju posvećujemo sprječavanju boli. Svi pacijenti redovito dobivaju analgetike (lijekove za ublažavanje boli), u obliku infuzije, tableta ili čepića. Ukoliko, unatoč primijenjenoj analgetskoj terapiji, pacijent osjeća bol, dužan je o tome obavijestiti medicinsko osoblje kako bi se dodatnim mjerama bol smanjila na najmanju moguću mjeru.

Ovisno o vrsti zahvata, nakon operacije morat ćete koristiti štake prilikom pokretanja i što prije se uključiti u rehabilitacijski program. Taj program će biti individualan i ovisit će o težini i kompleksnosti zahvata koji ste obavili. Ako je zahvat bio kompliciran, rehabilitacija će biti duža. U terapiji se koriste kinezioterapijske vježbe koje služe za povećanje opsega pokreta i vježbe snage. Fokus je na mišićima prednje strane natkoljenice i na mišićima kuka. Koriste se i vježbe ravnoteže i stabilnosti, kao i vježbe koje simuliraju svakodnevne aktivnosti pacijenta. Sve vježbe nadzire fizioterapeut.

MJERE OPREZA

Uz svaki krevet i u svakom toaletnom prostoru, nalazi se pozivni alarmni uređaj kojim se, u slučaju potrebe, može pozvati medicinsko osoblje. Posebno je važno ne uzimati nikakve vlastite lijekove ili pripravke koji nisu na bolesničkoj listi i koje nije odobrio liječnik.

Kako bi Vaš boravak u našoj bolnici protekao što ugodnije i sigurnije, a predviđeni operativni zahvat uspješno bio izveden, iznimno je važno upoznati Vas s načinom pripreme za operativni zahvat, ndzorom za vrijeme i nakon operacije te mogućim komplikacijama.

Ne trpite bolove, obratite nam se s povjerenjem!

PACIJENTI O NAMA

SPECIJALNA BOLNICA SV. KATARINA ZABOK
SPECIJALNA BOLNICA SV. KATARINA ZAGREB
POLIKLINIKA SPLIT